Možda zato što sam napokon shvatila da ne moram čekati neki poseban trenutak da bih počela voljeti sebe. Ne moram čekati da smršavim, da izgledam onako kako društvo očekuje, da budem savršena ili da zadovoljim sva ona nepisana pravila o tome kako bi jedna žena trebala izgledati, ponašati se i živjeti.
Dugo sam, kao i mnoge žene, mislila da uvijek postoji nešto što još moram promijeniti na sebi. Još koji kilogram manje. Još malo više truda. Još jedna stvar koju trebam popraviti kako bih napokon bila zadovoljna sobom.
A onda me život zaustavio.
Dijagnoza mioma veličine gotovo 20 centimetara, operacija kojom su mi uklonjeni miom i maternica te sve ono što je prethodilo tom razdoblju natjerali su me da se suočim sa sobom na jedan potpuno drugačiji način.
Odjednom više nije bilo važno ono što sam prije toliko često stavljala na prvo mjesto. Važno je bilo zdravlje. Važno je bilo moje tijelo koje me godinama nosilo, čak i onda kada ga nisam dovoljno slušala. Važno je bilo da ozdravim, da se oporavim i da ponovno pronađem sebe.
Ne želim da ovaj tekst bude priča o bolesti. O tome ću pisati više u nekim sljedećim objavama, jer vjerujem da iza svake dijagnoze postoji mnogo više od medicinskog nalaza. Postoje strahovi, pitanja, suze, neizvjesnost, ali i spoznaje koje promijene način na koji gledamo na život.
Ovo je priča o odluci da nakon svega počnem drugačije gledati na sebe.
Želim naučiti voljeti sebe takvu kakva jesam.
Ne tek kada budem imala manje kilograma. Ne kada budem zadovoljila tuđe kriterije ljepote. Ne kada budem imala savršenu kožu, savršeno tijelo ili život koji izgleda besprijekorno na fotografijama.
Želim naučiti voljeti ženu koju vidim u ogledalu danas.
Ženu koja je mnogo toga prošla. Koja je znala biti jaka i onda kada joj se plakalo. Koja je često brinula o drugima, a možda je premalo vremena ostavljala za sebe. Ženu koja još uvijek ima snove, želje, nesigurnosti i dijelove sebe koje tek treba upoznati.
I znaš što? Mislim da je krajnje vrijeme da joj pružim malo više nježnosti.
Ne želim više živjeti čekajući da postanem neka bolja verzija sebe kako bih zaslužila vlastitu ljubav. Želim rasti, učiti, mijenjati navike, brinuti se o svom tijelu, istraživati kreativnost, pronaći svoj stil i stvarati dom u kojem ću se osjećati lijepo i mirno. Ali ovaj put ne zato što mislim da nisam dovoljno dobra, nego zato što zaslužujem brigu, pažnju i ljubav.
Želim ponovno otkrivati male stvari koje me vesele. Učiti kako se hraniti tako da svom tijelu činim dobro. Uživati u odijevanju bez osjećaja da nešto moram skrivati. Uređivati svoj prostor tako da odražava mene. Raditi na sebi, ali bez kažnjavanja. Biti ženstvena na svoj način, bez potrebe da se uspoređujem s bilo kim.
Jer ljepota ne bi trebala biti utrka u kojoj se cijeli život pokušavamo približiti nekom nedostižnom idealu.
A možda je upravo u tome tajna koju toliko dugo pokušavamo pronaći: da ne moramo postati netko drugi kako bismo bile vrijedne ljubavi.
Pred moj 40. rođendan ne želim napraviti popis svega što bih na sebi trebala promijeniti. Želim započeti jedno novo poglavlje u kojem ću se napokon pitati: Što meni treba? Što mene veseli? Što mogu učiniti za sebe danas?
Ne znam još sve odgovore. Ne očekujem da ću se svakog jutra probuditi puna samopouzdanja i da više nikada neću imati loš dan. Znam samo da želim pokušati. Korak po korak, bez pritiska da sve moram promijeniti preko noći.
Možda ću putem promijeniti neke navike. Možda ću promijeniti način na koji se odijevam, hranim, razmišljam i brinem o sebi. Možda ću otkriti neke nove dijelove sebe za koje nisam ni znala da postoje.
Ali ono najvažnije želim promijeniti već sada: način na koji razgovaram sa sobom i način na koji gledam ženu koja sam postala.
Ovaj blog, Zauvijek djevojčica, nastaje upravo iz te želje. Iz potrebe da si dopustim ponovno sanjati, stvarati, istraživati i rasti. Da podijelim svoja iskustva, svoje male pobjede, nesigurnosti i sve ono što tek dolazi.
Možda će neka žena u mojim riječima prepoznati sebe. Možda će se i ona zapitati kada je posljednji put učinila nešto samo za sebe. A možda ćemo jedna drugoj pokazati da nikada nije kasno početi ispočetka.
Ne moramo imati dvadeset godina da bismo se osjećale lijepo. Ne moramo imati savršeno tijelo da bismo nosile haljinu koju volimo. Ne moramo čekati da nam život postane jednostavan kako bismo počele uživati u njemu.
I ne moramo čekati da nas nešto zaustavi kako bismo shvatile koliko smo same sebi važne.
Zato sam odlučila izabrati sebe baš sada.
Ne zato što sam napokon postala savršena, nego zato što sam shvatila da to nikada ni nisam trebala biti.
Jer želim živjeti, a ne samo odrađivati dane. Želim se osjećati dobro u svojoj koži. Želim ponovno otkrivati svoju ženstvenost, njegovati svoju kreativnost i naučiti da ljubav prema sebi nije nagrada koju dobivamo kada ispunimo sva očekivanja.
Ona je nešto što zaslužujemo već sada.
I možda je najljepši dio svega to što ne moram postati neka druga žena.
Dovoljno je da napokon počnem biti na svojoj strani.
Ovo je moj novi početak. A ako si i ti negdje putem zaboravila sebe, možda je vrijeme da se zajedno podsjetimo koliko vrijedimo.
Dobro došla u moj mali kutak svijeta.
Dobro došla u Zauvijek djevojčica. 🤍